Vodeni svijet rijeke Drave

Drava je četvrta najduža rijeka u Mađarskoj. Brza alpska, silovita rijeka nakon što stiže u našu domovinu postane pitoma i polako teče Dunavu u zagrljaj. U međuvremenu taloženjem nanosa stvaraju se sprudovi koji se zbog sporog ili brzog riječnog toka permanentno ruše ili grade. Uz pitomu, krivudavu rijeku se nalaze šume na poplavnom području. Ovaj prekrasan krajolik koji se oblikovao zahvaljujući rijeci stanište je brojnih biljnih i životinjskih vrsta od kojih neke se samo ovdje mogu naći.

Malo njih bi mislili da su jedan od najvrijednijih kukaca ovog kraja samo 2 centimetra dugački dravski tulari. Rijetko ih možemo vidjeti, naime, veći dio svog životnog ciklusa provode u obliku ličinke ispod vode. Za vrijeme rojenja (emergiranja) tulari masovno polijeću iznad vodene površine i skidaju sa sebe kožu ličinke. Potom slijedi razmnožavanje, postavljaju jaja, a nakon toga u kratkom roku umiru. Tulari su vrlo osjetljivi na onečišćenje vode. Stoga brzo reagiraju na promjene u okolišu i ako se pojavljuju u velikom broju, to znači da tamo nema problema s kvalitetom vode.

Pored visokih obala uz rijeku Dravu često gnijezde pčelarice koje kopaju tunele na pjeskovitim i strmim obalama. Ova ptica koja je slična tropskim vrstama ima šareno perje i vrlo voli toplinu: tek početkom svibnja stiže u naše krajeve, a na kraju kolovoza se vraća u Afriku. Pravi su leteći lovci, a hrane se kukcima koje hvataju u zraku. Međutim, u prehrani dominiraju opnokrilci. Unatoč tome što su otporne na većinu otrova, pčelarice prije nego što pojedu plijen skinu žaoku. Pošto vrlo vole i pčele mnogi ih nazivaju i pčelinjim pticama.

Na obali rijeke se nalaze šume na poplavnom području. Karakteristična drveća koja se ovdje mogu naći su bijela i crna topola, odnosno bijela vrba. Topola se može prepoznati po tome što njeno sjeme je svjetlo smeđe sa snježno-bijelim nitima (kunadra). A bijela vrba koja ublažava bolove pojavljuje se u ritskim šumama. Karakteristično je da njene grane koje imaju na sebi šiljasto lišće napiljena ruba vise iznad vodene površine.

U močvarastim predjelima gdje se nalaze i johe pojavljuju se mahovi tresetari. To su biljni ostaci iz vremena ledenog doba, a rasprostranjeni su na sjeveru i zapadu, gdje prevladava hladno i kišovito vrijeme. Tijekom toplih, ljetnih mjeseci mahovina se izrazito brzo širi, na račun drugih, već osušenih biljaka. Potom se te biljke talože, upijaju u sebe vodu i tresetište postepeno „raste”. Tako nastaju tresetišta. Treset, koji se skuplja u tresetištu, koristi se i kao gorivo.

Karakteristične ptice riječnih obala su kormorani ili veliki vranci. Raspon krila mu je metar i pol, ima tamno perje, a najčešće svoje gnijezdo svija na drvećima pored riječne obale i hrani se uglavnom ribom. Staništa su im prepoznatljiva, naime, najčešće se nalaze u kolonijama na isušenim drvećima jer njihov guano uništava sve okolne biljke. Nasuprot drugim pticama vodaricama kormorani ne mogu zaštititi perje od vode jer nemaju mirisna žlijezda, pa se često suše raširenih krila. Kormorani love organizirano u jatama, a često plijen progutaju u cijelosti koji mogu biti veliki i do pola metra.

Rijeka Drava je stanište rijetkih ribljih vrsta. Karakteristična riblja vrsta Dunavskog bazena je jesetra. Prije izgradnje Željeznih vrata jesetre su plovile Dunavom sve do Crnog mora, samo su se vratile u slatkovodna područja kada je bilo vrijeme mriještenja. Od kada je zatvoren put prema moru isključivo se pojavljuje u rijekama, ali vrlo rijetko se može uloviti. Također je rijetka i zaštićena riblja vrsta mađarski grgeč. Grgeč je grabežljivac koji može narasti i do 20-30 centimetara. Žućkaste je boje, a tijelo mu je prekriveno hrapavim malim ktenoidnim ljuskama. Grbeč je slatkovodna riba koja živi isključivo u rijekama.