Biljni svijet šomođskih šuma

Ovisno o terenu i uvjetima tla, u županiji je nastalo nekoliko vrsta šuma, nazvanih po dominantnim vrstama. Sve imaju jedinstvene i osebujne biljne skupine s posebnim vrstama biljaka koje se ne nalaze drugdje.

Brdo Želic karakteriziraju niske srednje godišnje temperature od oko 10°C i oborine od 700-800 mm, što pogoduje stvaranju srebrno lipovih i bukovih šuma. Bukva obično raste u brdima i planinama u Mađarskoj, treba joj najveća vlažnost zraka među svim domaćim vrstama. Vrsta je lako prepoznatljiva po istaknuto glatkoj i sjajnoj sivoj kori. U Mađarskoj jedino u ovim vrstama šuma je moguće naići na čudesne bobice mediteranskog potrijetla. Bodljikava i dugasta veprina istodobno su zaštićene, koje su zimzelene vrste i plod im je crvena bobica promjera oko 1-1,5 cm. Njihova karakteristika je da ono što isprva izgleda kao list, zapravo je spljoštena stabljika biljke. Jedan od prvih cvjetova proljeća je pasji zub, zeljasta trajna biljka s ljubičastim ili ružičastim cvjetovima. Biljka iz obitelji ljiljana, ako ne cvate, prepoznaje se po blago mesnatim listovima prekrivenim smeđim mrljama. Šumska ciklama ima slične ljubičasto-ružičaste cvjetove, iako postoji i bijela verzija. Nisko rastuća trajnica koja preferira mjesta polusjene. Cvjetovi joj cvjetaju od srpnja do kraja rujna i odišu karakterističnim mirisom. Koštice cvijeta sazrijevaju u tokicama poput federa i penje se kad sazri, omogućujući da se lako razmnožava u svom pogodnom staništu. Njezin rizom je toksičan.

Na nizimskim pješčanim i smeđim šumskim tlima Unutarnjeg Šomođa karakterističan je običan grab i hrast lužnjak. Hrast lužnjak je biljka koja ima veliku potražnju za svjetlošću i vodom, pa se i zbog toga nalazi usred livada i čistina i samotna je. Kora mu je debela, ispucana, posebno na starijim stablima. Hrast lužnjak se najlakše prepoznaje po jajolikom i 4-6 ušastim listovima. Ime potječe od činjenice da njegovi sjajni masni žirevi vise na dugim petiljkama. Njegov bliski rođak je hrast kitnjak, koji se isto nalazi i u šumama Šomođa, a čiji plod visi samo na vrlo kratkoj stabljici. Hrastova šuma je idealno stanište i za gljive. Mađarski jasen otočna je podvrsta. Naraste do 35 metara, a opseg njegovog debla može doseći 6-7 metara. Kora mlađih stabala je glatka, počne pucati tek nakon nekoliko desetljeća. Krošnja se na jesen pretvara u ljubičasto-bordo boju. Jaglac bez stabiljke živi u niskom raslinju. Mali je cvijet, naraste od 10-15 cm. Višegodišnja je biljka, pa ga svake godine susrećemo na istom mjestu u šumi. Njegovi sumporno-žuti cvjetovi cvjetaju u rano proljeće. Zbog svog oblika, vrsta je popularna i kao vrtna ukrasna biljka, naziva se i ključem Svetog Petra.

U brdovitim predjelima šuma ima i hrastove cer i kitnjak miješano. U tim šumama, pored hrastova koji narastu i do 30 metara, drugu najveću krošnju često daje grab, koji je srednje visine, obično od 10-20 metara. Njihova zajednička značajka je da lišće poprimi boju i zapravo umire u jesen, ali ne padaju svi. Na granama često viđamo prošlogodišnje lišće za vrijeme proljetne vegetacije. Svjetli listovi graba prepoznaju se po ispupčenim žilama, stablo je vrlo slično bukovom drveću. Cvjetovi su dugi 2-5 cm, spadaju u grupu racemoznih cvasti. Imaju dobru toleranciju na smicanje pa se koristi i za posađenje živice. Drvo mu je tvrdo, trajno, nekada su od njega izrađivali drške za alate. Na rubovima šume i na čistinima nalazi se šaroliki iris ili perunika, koja spada u grupu cvasti šparoge. Lako je prepoznatljiv jer su latice njegovog cvijeta žute, a vanjski listovi su ljubičaste boje. Cvjeta u kasno proljeće i početkom ljeta.

U močvarnim područjima i na vodenim površinama siromašnim na vapnu nalaze se bogate močvarne šume johe. Najkarakterističnija vrsta stabala je brzorastuća i dugovječna crna (ljepljiva) joha. Njezin se plod lako miješa s češerima bora: u stvari, sakriva mnogo sitnih koštica, takozvani lažljivi češer. Isječeno drvo je bijelo, ali na zraku oksidira do narančasto crvene boje. Dobro podnosi vlagu, pa je korištena kao zbijeni pilot kod mostogradnje. Kockasti ljiljan ili kockavica je posebno lijepa biljka u močvarnim područjima. Veliki, teški cvjetovi ljubičaste su boje karakterističnog za šahovnicu. Rijetko se mogu susresti bijeli primjerci. Biljka počinje cvjetati tek nakon 5-8 godina, ali može živjeti i do 30 godina. Otrovno je, posebno za ispašu sisavaca.