Dvorac u Suhopolju i grofovska obitelj Janković

Suhopolje je općina u Republici Hrvatskoj, u sastavu Virovitičko-podravske županije, a nalazi se u blizini Virovitice i Barča, nekoliko kilometara od Drave. Trenutno u Suhopolju živi oko 2600 stanovnika od kojih su u većini Hrvati. Arheolozi su pronašli nalaze iz doba Rimljana, a kasnije ostatke civilizacijskog života Bijeloga brda iz 10. i 11. stoljeća. U srednjem vijeku na mjestu današnjeg naselja se nalazilo selo Terezovac (Szentendre) koje je za vrijeme osmanlijskih napada u potpunosti uništeno. Nakon protjerivanja Turaka kao poklon za svoje zasluge u borbama protiv osmanlija vlastelinstvo je pripalo grofovskoj obitelji Caraffa i generalu Antoniu Caraffi. Na kraju 18. stoljeća vlastelinstvo se na kratko vrijeme vraća carskoj komori, dok ne prelazi u vlasništvo grofovskoj obitelji Janković. Veliko imanje koje je obitelj atraktivnim građevinama obogatilo i razvijalo, bilo je u njihovom vlasništvu više od 150 godina, sve dok nakon Prvog svjetskog rata nisu se promijenile državne granice. Grofovska obitelj Janković od Bribira i Voćina je hrvatska plemićka obitelj čiji korijeni se vuku iz 16. i 17. stoljeća. Njihovi posjedi su se prvenstveno nalazili u Šomođskoj županiji, međutim, u 18. stoljeću došlo je u njihovo vlasništvo i posjed u Virovitičkoj županiji, naprimjer i imanje pored Suhupolja u Voćinu odakle i naziv u njihovom imenu.

Od početka 18. stoljeća Jankovićevi sve aktivnije se uključuju u gospodarski i društveni krvotok županije, te steknu visoke pozicije. Stjepan Janković 1714. godine postane plemićki sudac, a godinu dana kasnije pak glavni ubirač poreza u Šomođskoj županiji. On je prvi u obitelji koji je raspolagao službenim dokumentom da je bio carski službenik županije. Za vrijeme reformnog doba u Mađarskoj Antal Janković, kao član konzervativne stranke i vjeran dvorcu postane namjesnik i komornik Habsburgovaca. Dok njegov sin Laslo najprije postane dožupan, a 1848. godine župan Virovitičke županije. Nakon raspada apsolutističkog režima i uprave još 26 godina ostane nositelj titule župana, tada već u Šomođskoj županiji. Dodjeljena mu je i njegovoj obitelji grofovska titula, a pored toga 1885. godine postane i zastupnik Gornjeg doma u mađarskom parlamentu. Centar obiteljskog imanja obitelji Janković u Šomođskoj županiji nalazio se u općini Szőlősgyörök, dok u Hrvatskoj u Suhopolju. Ovdje su izgrađene dvije impozantne zgrade. Katolička crkva sv. Terezija Avilska koju je dao sagraditi Ivan Janković između 1807. i 1816. godine. Crkva se u potpunosti odudara od klasičnih seoskih crkava. Ona je sagrađena u klasicističkom stilu, tlocrt crkve je u obliku križa, a središnji dio (križište) zauzima okrugla lađa s velikom kupolom. Pokraj kupole se nalaze dva para masivnih zvonika na kraćim krajevima tlocrtnog križa. Ispod crkve se nalazi obiteljski hram gdje je sahranjen Ivan Janković i ostali članovi obitelji.

Dvorac su počeli graditi u 18. stoljeću u neoklasicističkom stilu. Kroz minula stoljeća dvorac su više puta pregradili i dogradili, te su zbog toga uočljivi različiti stilovi i specifičnosti pojedinih vremenskih razdoblja. Naprimjer, tu je glavni ulaz koji je izgrađen i neogotskom stilu. Pored dvorca se nalaze ogromni pripadajući gospodarski objekti i prekrasan perivoj. Suhopolje je nakon 1918.godine pripalo Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a naposljetku ondašnjoj Jugoslaviji. Nakon nacionalizacije i na prisilu beogradskih vlasti dvorac je prešlo u državno vlasništvo. Nakon toga u dvorcu je funkcionirao tabor za izbjeglice, osnovna škola, vrtić, sirotište, a pojedine prostorije su funkcionirali i kao stanovi. Nažalost, pošto su se vlasnici stalno mijenjali, dvorac je u potpunosti devastiran. Prije nekoliko godina dvorac je došao u vlasništvo Virovitičko-podravske županije koja je, tada već dvorac u dosta oronulom stanju, pomoću natječaja i drugih fondova u više etapa obnovila nekretninu i pripadajući perivoj.

Perivoj dvorca u Suhopolju je iznimno vrijedan parkovni i arhitektonski biser koji je izgrađen u 19. stoljeću. Prema dokumentima iz 1862. godine park je već postojao. Svojim uređenim šetnicama i zaštićenim zgradama predstavlja kompleksnu cjelinu. Pored autohtonih biljnih vrsta mogu se ovdje naći i druge interesantne vrste: crni orah, gimnoklad, platan, ginkgo biloba, bukva, magnolia i druge vrste. Park može poslužiti za odmor i opuštanje svim posjetiteljima!