Ptice u Šomođskoj županiji

Na području između Balatona i Drave nalaze se staništa gdje žive brojne zaštićene ptičje vrste. Šumarci, livade, poljoprivredna zemljišta i riječne obale rezultiraju bogastvo životinjskih vrsta.

Stare šume i riječne obale jako vole crne rode. Dok obična bijela roda gnijezdi u naseljima i gradi svoje gnijezdo na banderama, dotle crna roda koja je osjetljiva na buku i žamor, više voli gnijezditi daleko od čovjeka. Ponajviše voli stara drveća koja imaju raširenu krošnju. Ptica je selica i svake godine se vraćaju na gnijezdišta, ako ih netko ili nešto ne uzbunjuje. Hrani se ribama, raznim vodozemcima i kukcima, a lovi ih kljunom pored vode i močvarama. Voli travnate površine, dok šumu i grmlje ne preferira. Druga rijetka zaštićena ptičja vrsta koja živi uz riječnu obalu je patka njorka. Perje im je smeđe boje, samo na prednjem dijelu i na repu ima bijelo perje. Ovo joj apsolutno može pomoći da se sakrije od neprijatelja u plićacima, rijekama, jezerima i močvarama gdje je narastao gust šaš. One spadaju u red ronilica, tj. prilikom ronjenja i plivanja pod vodom traže hranu: manje kukce, mekušce i vodene biljke. Uz pomoć mirisnih žlijezda njezino perje je vodootporno, s toga može permanentno roniti i zadržati se pod vodom. Većinom se sele u toplije krajeve, ali pojedine vrste ostanu i tijekom zime u tršćacima.

Njaveća ptica grabljivica u Europi je orao štekavac. Raspon krila može dostići čak dva metra, a težina oko 5 kilograma. Najčešće gradi gnijezdo u gustim hrastovim šumama: ponajviše voli stara drveća. Parovi svake godine uljepšavaju i nadograđuju gnijezdo, tako da promjer može dostići i više metara. Ženka leže 2-3 jaja. Nažalost, zna se dogoditi da mladunci ne dožive ni prvu godinu života jer jači znaju uništiti slabije. Štekavci prelijetaju i više stotina četvornih kilometara da bi došli do hrane. Hrane se malim sisavcima, pticama i ribama, ali pojedu i leševe. Oštrim kandžama može ugrabiti plijen koji je često teži od njegove tjelesne težine. Naravno, one priče i legende nisu istinite koje govore da su sposobne ugrabiti čak i ovce ili koze.

Većina ptica selica u Mađarskoj provodi vrijeme kod nas tijekom ljeta, tek početkom jeseni lete dalje prema južnijim krajevima. Međutim, ima i takvih ptica koje nam stižu sa sjevera i borave kod nas tijekom hladnijih mjeseci. Takva je ptica guska glogovnjača, lisasta guska i mala lisasta guska. Te ptice u toplijim mjesecima borave u Sjevernoj Europi, odnosno na azijskim tundrama i tajgama, tamo gnijezde i brinu se za mladunce, a potom zajedno lete na južnije krajeve u Karpatski bazen. Tijekom oštrijih zimskih mjeseci lete u jatama u obliku slova „V“, čak do Sredozemnog mora i Sjeverne Afrike.

Divlja guska gnijezdi i u Mađarskoj. Dio populacije zimuje kod nas, a drugi dio malo južnije. Međutim, divlje guske koje žive od nas sjevernije, njima pružaju naša jezera tijekom zimskih mjeseci idealno utočište. Zbog toga se pojavljuju u velikom broju pored naših vodenih staništa i jezera. Takva se vodena staništa nalaze u okolici grada Tata, na nizinskom dijelu Hortobagya, kod Malog i Velikog Balatona gdje je vidljivo tisuću i tisuću gusaka koje su u prolazu, pa se odmaraju ili ovdje gnijezde. Ove ptice uglavnom provode veći dio života pored riječnih obala i u močvarastim predjelima, međutim, hranu sakupljaju na oranicama. Uglavnom se hrane travom i sjemenom.

Na nebeskom svodu Šomođske županije sve češće možemo opaziti sivog sokola, najbržu ptičju vrstu na svijetu. Ova plavosivkasta ptica koja je slične veličine kao vrana, prije nekoliko desetljeća skoro je potpuno nestala. Međutim, zahvaljujući mjerama zaštite okoliša danas je već puno brojnija populacija. Ne gradi vlastito gnijezdo, nego smješta na planinskim predjelima, na strmim liticama ili u praznim gnijezdima drugih ptica. Sivi sokol se ne seli često, samo pojedine populacije sa tundre dolaze u južnije krajeve tijekom zimskih mjeseci. Lovi isključivo u letu, obrušavajući se na plijen i progoneći ga nevjerojatnom brzinom i lakoćom. Ujedno je i najbrža životinja na svijetu, jer tijekom svojih (ponora) iz visine može dostoći brzinu preko 320 km/h. Prirodna staništa su mu livade, ali sve veći broj sokola živi i u gradskim sredinama. Naime, visoke zgrade su idealne za gniježđenje, a glavni izvor hrane su golubovi od čega ima dosta u gradovima. Sivi sokol se vezuje uz čovjeka. U srednjem vijeku je postalo popularno sokolarstvo, a u današnje vrijeme dresiraju sokolove, pa u blizini zračnih luka ih puštaju kako bi otjerali druge ptice iz zatvorene zone.