„Turizam za sve” - Zajednički turistički razvoj prirodnih i kulturnih dobara od Suhopolja i Noskovačke Dubrave do Zselic zvjezdanog parka

Legende o nebeskom svodu

Čovjeka je oduvijek zanimala astronomija. Već nekoliko tisućljeća ranije naši preci su permanentno vršili promatranja nebeskog svoda, pa su se rodile različite priče i legende koje su pokušavale protumačiti pojedine nebeske pojave. Nije ni čudo što većina nebeskih pojava nosi ime različitih planeta do mitoloških imena.

Najpoznatija mađarska legenda se vezuje uz kraljevića Čabu što je obradio i poznati mađarski pisac Ferenc Móra. Prema legendi Čaba je bio jedan od sinova mađarskog kralja Atile koji je nakon očeve smrti u svađi za prijestoljem izgubio nasljedstvo. Čaba i dio Huna vratili su se na istok, a neki su ostali živjeti u planinskom predjelu Transilvanije i od tada ih nazivali Sikuljcima. Nakon nekoliko stoljeća Sikuljce su napali neprijatelji koji su zatražili pomoć od kraljevića Čabe. Vojska pomrlih junaka sa nebeskog svoda se pustila na zemlju, potjerala napadače, te se nakon toga vratila među zvijezde. Svjetleću bijelu cestu koju su kopita njihovih konja osvjetlila dok su jahala prema nebu još i danas nazivaju Cestom vojevanja. Danas je to u puku poznata kao Mliječna staza čija krivulja prekrasno svijetli tijekom noći.

Nakon primanja kršćanstva rodila se legenda o Velikom kolu. Prema pučkom vjerovanju prorok Ilija je putovao na kolima kada ga je Bog pozvao k sebi sa obale rijeke Jordan. Prema tumačenju nekih i to se točno zna zašto je ruda kočije iskrivljena: jer prije ulaska u raj sudarili su se i ruda se slomila.

I drugi narodi su krojili legende o nebeskim pojavama te ih povezali s različitim događajima. U grčkoj mitologiji Helije bio je bog Sunca u čija kola su bila upregnuta četiri konja. Krenuo je svako jutro nebeskim svodom iz istočnog smjera sve dok nije stigao do Oceana gdje je napajao svoje konje, zatim se brodom vratio na istok i drugi dan ponovo krenuo kako bi zasijao zemlju svjetlom. Jedanput Helijev sin Faeton – kako bi dokazao svoje božansko podrijetlo – zaželio je da jedan dan vozi očeva kola. Faeton je potjerao kola, a konji su osjetili da ih ne vodi poznata i čvrsta ruka. Spuštali su se i padali sve niže, a od plamena su uzavrele rijeke i zemlja, pa su tako nastale pustinje u Sjevernoj Africi i na Bliskom Istoku. Zeus je spriječio uništenje zemlje. Poslao je munju na Faetona koji se srušio u bezdan i umro, ali život na zemlji bio je spašen.

Nisu samo Grci personificirali sunce. U egipatskoj mitologiji glavno božanstvo je bilo Ra. On se nije kretao na nebeskom svodu kočijama, već na sunčanoj barci od izlaska do zalaska sunca, a vratio se svake noći preko podzemnog svijeta do polazne točke. Boga Ra pratili su i drugi bogovi, čak i duše pomrlih faraona. Ra se na egipatskim slikama obično prikazivao kao čovjek, sa Suncem iznad glave. Odatle potječe tradicija da su egipatski faraoni, pa kasnije i Aleksandar Veliki te rimski carevi koristili sunčevu krunu, kao simbol moći.

I uz Mjesec se vezuju raličite legende. Selena u grčkoj mitologiji božica je Mjeseca koja je prema legendi sestra Helija. Nakon što on završi svoj put preko nebesa, Selena preuzima njegovo mjesto. Jednoga dana kada je Selena završila svoj put, zamijetila je prekrasnog mladića Endimiona u koga se u isti tren zaljubila. Selena je zatražila od Zeusa da mladića učini besmrtnim kako se nikada ne bi rastali. Zeus je udovoljio njezinoj želji: Endimion otvorenim očima je zaspao i tako postao besmrtan. Selena svake noći svom dragom šalje srebrne poljupce, a prema legendi ona još i danas spava u jednoj špilji u Maloj Aziji, na području današnje Turske.

Grčka mitologija je bogata u legendama koje se vezuju uz brojne zvijezde. Kalista je bila Artemidina sljedbenica koja je bila boginja lova, zavjetovale se ostati djevicom. Ali u nju se zaljubio Zeus, pa ju je pretvorio medvjeda kako bi zatajio njihovu vezu. Međutim, Zeusova žena Hera je saznala za tu vezu, pa da bi se osvetila zamolila je Artemisa da ubije medvjeda. Zeus to već nije znao spriječiti, pa ih je potom pretvorio u zviježđa – od tada se vidi Veliki medvjed i Mali medvjed na nebu.

Uz zvijezde se uglavnom vezuju pozitivne legende,to je baš obrnuto u slučaju kometa. Uz njihovo pojavljivanje se vezuju epidemije, havarije, ratovi i Božje kazne, pa su zbog toga ljudi stoljećima strepili kada se na nebu pojavio komet. Međutim, postoji iznimka: Betlehemska zvijezda je nebeska pojava, a prema legendi tri kralja su pratila zvijezdu koja je išla ispred njih i zaustavila se iznad mjesta Isusova rođenja.