Velike divljači u Šomođskoj županiji

Najkarakterističnije i najpoznatije životinje u našim šumama su velike divljači. U većini mađarskih šuma, pa tako i u Šomođskoj županiji možemo naći četiri vrste divljači.

Srna je divljač koja se najbolje prilagodila životnim uvjetima na europskom kontinentu. Ona se pojavljuje diljem Europe na planinskim i nizinskim predjelima, na rubnim dijelovima šuma, ali većinom na poljoprivrednim zemljištima. Ovisno o bonitetu staništa radijus kretanja srna je razmjerno malen. Ako nađe dovoljno hrane na jednom mjestu, onda ne kreće na duža putovanja za potragom hrane. Dosta je izbirljiva, vrlo voli cvjetne pupoljke i svjež izdanak. Srna je preživač, pa mora često jesti, ali u manjim količinama.

Mužjak je srndać, ženka srna, a mladunče lane. Mužjaci imaju rogovlje koje počne rasti već u četvrtom mjesecu nakon rođenja. Parenje traje od svibnja do kraja ljeta, a mladunčad dolazi na svijet samo slijedećeg proljeća, početkom ljeta. Nakon što se okoti, nekoliko tjedana brižljivo skriva lanad. Ako nađemo u šumi lane koje je samo, nemojmo dirati, niti ga nositi kući.

Divljan svinja je iz ekološkog aspekta generalistička vrsta sa širokim spektrom staništa i prehrane. Prvenstveno je možemo naći u blizini močvarastih i vodenih staništa, ali često ih susrećemo u hrastovim i bukovim šumama, tršćacima ili pored poljoprivrednih zemljišta. Navikla je na blizinu čovjeka, pa često se pojavljuje i pored nastanjenih mjesta. Jako voli napuštene vinograde, voćnjake i šumarke. Po načinu ishrane divlja svinja spada u svejede: pojede od trulog voća, sjemena, kukaca do raspadnutih životinja zapravo sve. Njuškom traga za hranom, a time ostavlja vidljivi trag po zemlji. Slabo vidi, ali njuh i sluh joj je vrlo dobar. Boja joj je crna i smeđa, a mladunci imaju prugasto krzno. Mužjaci mogu biti teški i do 300 kg, a imaju očnjake. To su zapravo kljove koje rastu do kraja života koje može biti i opasno oružje. Sezona parenja je u studenom i prosincu, a ženka u proljeće oprasi 10 do 12 mladih.

Jelen lopatar se ubraja među manje vrste unutar obitelji jelena: ženke su teške 30-50, dok mužjaci 80-120 kg. Prepoznatljivi su po riđavom krznu na kojem su vidljive kremaste pjege, odnosno mužjaci nose rogovlje koje imaju lopatasti oblik. U Mađarskoj se ne ubraja u autohtone životinjske vrste, njegova postojbina su zemlje oko Sredozemnog mora. Kod nas su se pojavili za vrijeme Rimljana koji su ga ponijeli sa sobom kao divljač u parku.Pojavljuje se u šumama i parkovima. Hrani se biljkama: korijenjem, smjemenom, žirom, divljim kestenom. Jelen lopatar živi u većim i manjim krdima, bikovi se tek ponekad priključuju krdu. Parenje počinje u listopadu i studenom. Tada se čuje rik bikova čime dozivaju ženke. Mladunci dolaze na svijet nakon šest mjeseci trudnoće idućeg proljeća. Kralj šuma u Šomođskoj županiji je obični jelen. Mužjaci mogu biti teški i do 200 kg, a njihovo rogovlje oko 8-10 kg. Nekada je živio u močvarastim područjima i u blizini rijeka, međutim, s vremenom se pojavio i na livadama, odnosno brežuljkastim krajevima. Vrlo je osjetljiv na buku, pa se vrlo rijetko pojavljuje u blizini nastanjenih mjesta. Dnevno 4-5 sati traga za hranom. Najviše jede zeljaste biljke, ali tijekom jeseni pojede i žir. Tijekom zime grizu koru drveta čime nanose ogromne štete u šumama. Obični kelen također živi u većim i manjim krdima, bikovi se tek ponekad priključuju krdu jer stariji primjerci žive samotničkim životom. Parenje počinje u rujnu, to je početak sezone rika jelena. Tada se mužjaci oglašavaju specifičnim rikom sve do zore kako bi privlačili košute, a u isto vrijeme otjerali konkurenciju. Najjači primjerci imaju čak i hareme. Trudnoća košute traje 240 dana, a mladunci se rađaju u rano proljeće. Imaju pjege na krznu, pa su slični jelenu lopataru. Na kraju sezone parenja mužjaci svake godine odbacuju rogovlje. Nakon toga ponovo počne rasti novi rog što traje do proljeća.