Čarobni svijet kukaca

U Mađaskoj živi nešto više od 34 tisuće vrsta kukaca, s time se ubrajaju među najbrojniju i najraznovrsniju vrstu unutar životinjskog svijeta. Kukci se pojavljuju na svim mogućim mjestima od šumovitih područja preko vodenih staništa do gradova.

Uz Dravu i obližnjim vodenim staništima živi kiseličin vatreni plavac. Raspon krila mu je 3-4 centimetra što je puno veći od ostalih vrsta plavaca. Boja krila su narančasta, a rubni dijelovi crni, pogotovo je to uočljivo kod mužjaka. Godišnje dva, u rjeđem slučaju tri puta se pojavljuju nove generacije od kojih je prva generacija uvijek šarenija i veća od kasnijih. Uglavnom se hrani kiselicom. Zbog nestanka vlažnih staništa i isušivanja tla smanjuju se staništa, a prijeti i opadanje populacije.

Jedna od najinteresantnijih vrsta kukaca je bogomoljka. Spada u red velikih velikih grabežljivih kukaca od kojih ima dvijetisuće vrsta, a jedina je koja se pojavljuje u Mađarskoj. Opasni su grabežljivci, imaju vitak stas i zelenu boju: ličinke se hrane lisnom uši, dok odrasle jedinke primjerci su univerzalnih grabežljivaca koji mogu pojesti čak i pripadnike svoje vrste. Vrtlari ih jako vole, pošto se hrane štetočinama. Ne miču se i napadaju iz zasjede, a svoj plijen hvataju prednjim parom nogu. Ženke su koje znaju narasti i do 6-8 centimetara, veće od mužjaka. Nakon parenja ženke često pojedu mužjake kako bi za sebe osigurale važne minerale.

Poznajemo oko 80 vrsta štetnika koji stvaraju probleme od kojih točkasti drvotočac zna napraviti ogromne štete. Uvlače se u grede i letve, a isto tako i u namještaje. Odrasle ženke polažu jaja u drvo iz kojih izlaze ličinke koje se hraneći po drvetu prave kanale. Kada se završi razvoj ličinke one prave izlaz napolje i onda se u blizini tog otvora u drvetu pretvaraju u lutku. Iz lutke izlazi odrastao insekt prilikom odlaska napolje gdje se pari i opet ženka polaže jaja unutar drveta.

Obični jelenak je najveći kornjaš na kontinentu. Mužjaci imaju povećane, 7-8 centimetara dugačke donje čeljusti poput jelenjeg rogovlja i veći su od ženki koje nemaju „rogovlje“. Ženke polažu jaja pola metara ispod zemljine površine. Ličinke mogu biti velike i do 10 centimetara te se hrane raspadajućim drvetom. Pošto ta vrsta hrane ne sadrži previše minerala i energije, zato je ličinkama potrebno 4-6 godina da se razvijaju do odraslih jedinki. Odrasle jedinke se pojavljuju u petom i šestom mjesecu. Let im je spor, a dok leti proizvodi karakterističan zvuk. Rogovlje je zapravo samo ukras, hrane se sokovima drveća. Mužjak ima samo jedan važan zadatak: obaviti parenje, a poslije u kratkom roku umiru, dok ženke nakon što polažu jaja.

Pored vodenih staništa često primjećujemo vretenca. Veliki car zbog veličine smatra se velikim unutar obitelji jer može narasti i do 6-8 centimetara. Fosilni nalazi dokazuju da vretenca postoje već više od 300-400 milijuna godina koja su bila i do deset puta veća od današnjih. Tada je koncentracija kisika bila puno veća, pa su i bez pluća, uz pomoć trachee mogla disati. Zadak mužjaka je svjetloplavi, a ženke zelen. Njihove složene oči se sastoje od cca. 30.000 malenih okošaca. Imaju po dva para krila, pa mogu letjeti prema gore, dolje, lijevo i desno, a ako žele mogu letjeti čak i unazad, pa i stajati u mjestu. Imaju odlične letne sposobnosti pa u letu mogu uhvatiti svoj plijen, odnosno dosta često u letu dolazi do parenja. Vretence polažu jaja na vodene biljke. Ličinke su vrlo grabežljive i žive ispod vode 1-2 godine, u međuvremenu se „presvlače“ i do 16 puta. Odrasle jedinke žive otprilike mjesec dana, a možemo ih naći pored jezera, močvara, potoka i rijeka od lipnja do kolovoza.